| |
|
|
| |
Parni valjak
Štark Arena
09. novembar 2019.
|
 |
|
| |
U okviru turneje "44", kojom slavi svoj jubilej 44 godine postojanja i promoviše poslednji album "Vrijeme" iz 2018. godine, Parni valjak nastupio je 09. novembra u Štark Areni.
Grupu Parni valjak pratim od njihovih prvih radova koje su objavili još davne 1975. godine. Nisu mi baš odgovarali prvi singlovi i albumi grupe, ali vođa i kompozitor Husein Hasanefendić je pronašao pravu formulu i dao odličnom pevaču Akiju Rahimovskom pravi materijal za izvođenje. Mudro spojivši rokerski naboj i izuzetno melodične kompozicije, Parni valjak je postao institucija jugoslavenske, a kasnije i hrvatske muzike.
Tri godine posle njihovog prošlog nastupa pred beogradskom publikom, Parni valjak se vraća turnejom "44", kojom slavi svoj jubilej 44 godine postojanja i promoviše poslednji album "Vrijeme" iz 2018 godine.
Srpska publika je uvek bila naklonjena Valjku, tako da sam prisustvovao koncertu na kome su bile zastupljene različite generacije ljubitelja njihove muzike, od veterana do vrlo mladih slušalaca.
Posle pola sata čekanja krenuli su uvodni zvuci instrumentala. Gromoglasno su se na bini pojavili članovi grupe počevši sa velikim hitom "Pjevaj pjesme ljubavne". Nastavili su sa "Zagreb ima isti pozivni" i "Mijenjam se". Posle "Zastava" pojavili su se i duvači Drinkhouse brass.
Zvuk je bio dovoljno jak ali i precizan i čist, tako da se čuo svaki ton benda, kao i dvojice klavijaturista, duvača, violončeliste kao i dveju pratećih vokalistkinja. Nastavili su sa "Kad nemaš kud" sa novog albuma, sa pratećom vokalistkinjom Tinom, a veliku reakciju je izazvalo izvođenje legendarne "Jesen u meni".
Moram spomenuti odlične video projekcije koje su pratile svaku pesmu a koje su bile vrlo nadahnute, a povremeno i izuzetno efektne. Gitaristi Husein Hasanefendić i Mladen Brkić su bili odlični u svojim solima a i ostali muzičari su bili besprekorni.
Moja zamerka, što se tiče subotnje set liste, je prevelika zastupljenost balada, koje su počele u jednom trenitku da liče jedna na drugu, ali publika ih je tražila i pevala sve vreme sa grupom. Aki je, kao i uvek, bio odličan šoumen, sa besprekornim glasom, pevajući sve visoke lage kao i nekad. Svoje umeće demonstrirao je i u pesmama koje su usledile, kao što su "Slatka sestro noći", "Ostani s njim", "To je ljubav". Onda smo čuli jednu staru, kako je Aki rekao, "iz ormara", "Dajte mi razlog" sa odličnom steel gitarom.
Posle još nekoliko numera, Valjak je izveo i jednu bržu pesmu, "Uhvati ritam". Publika je bila oduševljena, no u sredini pesme, po mom mišljenju, bio je nepotreban solo nastup bubnjara Dade Marinkovića, da bi nastavak pesme otpevali Hus i Brkić (inače originalni gitarista grupe Prljavo Kazalište). Sledile su "Hotel Apatija", "Godine prolaze" i "Opet se smije".
Valjak je tu ušao u utabani ritam ali izostali su mnogi stari hitovi. Pa gde su "Neda", "Vruće Igre", "Kao ti" ? Ne mogu da verujem da za njih nije bilo mesta u set listi?! Od meni poznatih bile su tu "Opet se smijem" (Akijeva omiljena), "Lutka za bal" i "Ugasi me". No, veoma dug koncert sa dva bisa (oko dva i po sata), sudeći po reakcijama, ostavio je odličan utisak na publiku. Ipak se nadam malo drugačijoj set listi sledeći put!
tekst - slobodan vlaketić
fotografije - nebojša mićković
|
|
|
|
